Ti si moja stanica na putu
jedan stepenik do neba
otrov koji i te
kako treba.
Ti si uvek bolja polovina,
nekad jagnje, nekad
zmija,
moja ili bilo cija.
Ti si nepredvidljiva ko djavo,
i
od gvozdja i od stakla,
deo raja, deo pakla.
Kada te ostave svi
svaleri,
kad shvatis da si pala,
iskopaj negde broj telefona
ja sam jos ona ista budala.
Kad skines jednog jutra sminku
i
shvatis sta si drugima dala,
prikupi hrabrost, dodji do mene
ja sam
jos ona ista budala.